Na današnji dan, 19. oktobra 2003. godine umro je Alija Izetbegović, prvi predsjednik međunarodno priznate države Republike Bosne i Hercegovine i vrhovni komandant Armije Republike BiH tokom agresije na našu zemlju koja je otpočela 1992. godine. Njegovog lika i djela dužni smo se sjećati svi, čuvati ga od zaborava dok smo živi, jer on to itekako zaslužuje. Mnogi svjetski priznati zvaničnici i danas kažu „da nije bilo Alije – ne bi bilo Bosne i Hercegovine“.

Alija Izetbegović rođen je davne 1925. godine u Bosanskom Šamcu,  a 1928. dolazi u Sarajevo, gdje završava gimnaziju i pravo. Tokom Drugog svjetskog rata se bavi humanitarnim radom  – pomaganjem izbjeglih i prognanih civila, zaštitom i skrivanjem progonjenih Bošnjaka i saniranjem džamijskih ruševina. Također, suosnivač je Stranke demokratske akcije u BiH. Njegova smrt pogodila je sve Bošnjake za koje se borio do zadnjeg daha, mnogi su ga voljeli i danas ga vole, cijene i poštuju. Kolone ljudi ispratile su ga na vječni počinak – na Šehidsko mezarje Kovači u Sarajevu, gdje je ukopan.

Osim što je zaslužan za obnovu državnosti BiH, uspostavljanje države i oružane sile koja će je braniti, Alija Izetbegović je svojim razmišljanjima i govorima utemeljio modernu Bosnu i Hercegovinu, ukazivao je na pravilan, ali savremeni put obrazovanja, odgajanja i napredovanja naših budućih generacija. Imao je širinu obrazovanja, dubinu misli i talent da iz te širine i dubine izvuče jednostavne kristalno jasne stavove koje je dijelio sa svima. Često se obraćao mladima za koje je istinski vjerovao da će Bosnu i Hercegovinu povesti u sigurniju i bolju budućnost, a ovo su neke od njegovih poruka:

„U obrazovanju je spas!“

„I obrazovanje može biti nehumano: ako je jednostrano, dirigirano, indoktrinirano; ako ne uči misliti nego servira gotova rješenja; ako ne proširuje horizonte i time ljudsku slobodu.“

„Morate znati da ne trebate tražiti ničije dopuštenje da živite i da budete ono što jeste! Zapamtite: napredak neće doći od mirnih i pokornih, nego od hrabrih i buntovnih!“

Čak i roditeljima koji odgajaju nove generacije savjetovao je sljedeće:

„ Odgajajte djecu da postanu kompletni i potpuni ljudi – govorite im više o ponosu nego o skromnosti, više o o hrabrosti nego o pokornosti, više o pravednosti nego o milosrđu…!“